субота, 12. август 2017.

Recep za moj čuveni sataraš i da li žene treba da služe vojsku

Koliko će uspešno biti pripremljeno ovo jelo, zavisi od toga koliko vam se jede. Koliko ste gladni. Koliko dugo niste jeli nešto, kuvano, spremljeno i ukusno. 

U posudu za pripremanje jela, stavite malo zejtina, iseckate luk i neku dobru slaninicu. Dinstajte na tihoj vatri dok ne omekne.



Dok čekate da se ono što ste stavili ukrčka, možete da "ubijete" vreme. Na dasci za sečenje, od kožice od slaninice napravio sam srBski grb sa četiri crnolučana ocila. 



Šta je Srbin nego sveto trojstvo: slanina, luk i rakija "Tarabovača" 
Rakija "Tarabovača" vam je ona rakija koja se oseća na hrastovo bure, zato što je ono staro. Ljudi koji skladište takvu rakiju i ne smeta im su obično oni koji peku rakiju sa mnogo šećera da bi ispekli više. Ta rakija se zove: "Šećeruša" Kad prepeku "Šećerušu" i sipaju u to staro bure, ona vremenom poprimi miris i ukus njega. Tako nastane "Tarabovača" Kada probate takvu rakiju, imate osećaj kao da pijete nečije tarabe, a u Srbiji su tarabe starije od američke istorije. Međutim, nekim ljudima taj ukus i miris ne smeta i u stanju su da popiju celu ogradu dnevno. 

Da nastavimo sa receptom. Zatim u tako izdinstani luk sa slaninicom dodate seckanu papriku. 


Kad se paprika prodinsta, dodate paradajz narezan na kolutove. Preporučujem domaću autohtonu sortu Volovsko srce. Ukusan i dobar za pripremanje.


Zati dodajte prešun ubran kraj staze. Peršun i ostalo začinsko bilje se sadi kraj staze da bude dostupan za ubrati, da ne morate da ulazite u baštu zbog par listova ove dobre i korisne začinske biljke. Konkretno, ja sam posadio peršun u žardinjeru, tako da sam dodao peršun ubran iz žardinjere. Pošto žardinjeru mogu da premeštam, faktički imam mobilni peršun, a onaj kraj staze je u ovom slučaju fiksni. Vi možete da dodate koji hoćete peršun; iz saksije, iz super marketa, sa pijace, ubran kod komšije... 


Zatim, dodate biber. Naravno dodate po ukusu, ali i ne morate ako ga ne volite. Biber obavezno u zrnu i direktno ga meljete u sataraš ovim malim mlinom za biber. Mnogo je bolje nego da stavite samleven biber iz kesice. 


Zatim, kada se sve to lepo ukrčka, dodate jaje. Mešate dok se jaje ne obradi termički i masa postane kompaktna, što bi rekli oni što vole stručne izraze. 
Na kraju jedete. Može eto uz neki sir ili kako ko voli. Obavezno je jede sa hlebom, po tradiciji. 


Za dezert, evo domaći sladoled sa prelivom od kupina. Stavite kupine u posudu, dodate šećer, izmrvite i malo ih ukuvate. Prelijete preko predhodno pripremljenog i zamrznutog sladoleda od vanile. 






Sada da napišem nekoliko komentara o tome da li žene treba da služe obavezan vojni rok u ovoj današnjoj srBskoj JNA. 

Kakvi su današnji muškarci, stvarno ne bi bilo loše da žene služe vojsku. Naime , ako današnje mladiće i uslovno rečeno muškarce pošaljete u vojsku, oni ništa neće da nauče, a kamoli da steknu navike. Kada dođu iz te vojske ima samo da kukaju kako su se mučili da nameštaju krevet, ustaju rano, morali da peru ručno čarape, kako su ribali WC kiselinom, morali da čekaju 20 minuta u red da uzmu rućak, a za ručak nešto neukusno, neprepoznatljivo... Mučili su se jadni dovoljno da za ceo život više to ne mora da rade. Kada samo pomisle da ih je tamo sačekalo kratko ćebe, vruće pivo i uvek ladna kafa, naježe se skroz...  Dobićete još veće nesposobnjakoviće i trutove nego što su bili pre toga. Zbog tih "trauma" koje su doživeli, tražiće da budu ceo život na poštedi.  Međutim, to nije nastrašnije, već činjenica da će sledećih 20 godina da dave o pričama iz vojske. One otprilike glase ovako: 

  
1)    Kako je imao zajebanog desetara koji ga je stalno „drkao“ Kako je taj desetar bio glup ko noć, al’ se ušlihtao poručniku pa ga ovaj poslao na kurs za desetara. Kako je došao iz najgore selendre i da ga je mrzeo jer je on urban i cool i uzeo ga na zub kad je nešto rekao protiv Cece. Posebno se uvuko,  u dupe komandiru čete koji je večiti kapetan 1 klase, alkos običan pa mu smanjena službena ocena i onemogućeno svako napredovanje. Žena mu je kurva, naravno, seljančura jedna kao što je on.
Ćerka mu ima drvenu ruku, a on je muči tako što je tera da žmuri i tom rukom čita brajevu azbuku. 

2)    Druga varijanta je da je mladić bio desetar u vojsci. Svakako, da ode na kurs za desetara ga je lično predložio komandir čete, koji je prava vojničina. Čovek bez dlake na jeziku, pravičan i ostao je večiti kapetan 1 klase jer je u lice rekao istinu komadantu brigade, pa mu je taj ludi pukovnik smanjio službenu ocenu. Pomirio se sa tim da neće da napreduje i postane major, ali nema veze ima podršku porodice. Žena mu je fina puna razumevanja i ćerka mu nije narkoman. 

      Ovde ću da stanem...

      Postoji mnogo žena u zemlji Srbiji čiji su muževi ili bližnji služili vojsku i one su se naslušale svakakvih priča iz vojske. Znaju ih napamet. Ova lupetanja sadašnjeg ministra odbrane Vulina su izazvala "okidač" u njihovim umovima da obnove priče iz JNA, VS pa samo još fali da ih i na ovome postu čitaju.    

      Da se prvo podsetimo šta je taj ministar koji nije služio vojsku rekao.
      Kao prvo čim je postao ministar odbrane izjavio je da se neće vraćati obavezno služenje vojnog roka. Tu je mislio na vojne obveznike muškog pola. Zatim je izjavio kako bi vojna obuka mogla biti obavezna za civile, a za žene mlađe od 50 godina uvešće se obavezna obuka iz prve pomoći i postupanja u vanderednim situacijama. Pazite vi tog genija... 
     Uvođenje ovakvih obuka za žene je krajnje besmisleno obzirom da kod nas žene imaju stalnu vandrednu situaciju u kući, a obzirom na situaciju u zdravstvu a imaju decu, postali su pravi eksperti u pružanju prve pomoći. Što se tiče ratnih uslova, dovoljno je da nađu na internetu i pročitaju. Imaju osnovno znanje jer ih život naterao, samo da ga nadograde. 
      Međutim, kada malo razmislim, možda je i bolje da žene služe vojsku i to baš ove žene koje sam pomenuo. Bolje je da ostanu kod kuće, a muževi da se pozabave realnošću svakodnevnog življenja. O tome šta muževi očekuju od žena napisao sam još odavno u sledećem postu. Naravno, na satiričan način. Evo linka, to je otprilike na sredini posta. 



      Tako da bi svi ti poslovi koje sam nabrojio, ostali mužu za izvršiti, a žene bi se lepo odmorile u vojsci od tih obaveza, bar jedno šest meseci. Vojska bi im bila godišnji odmor. Evo, da dam primer. U jednoj vojničkoj spavaoni spava obično 24 vojnika, to mu po pešadijskoj formaciji dođe vod. Šta je jedna spavaona, odnosno soba za 24 žene za srediti? Smešno. U odonosu na ono što stalno rade kući a to je po ceo dan idu za svojim voljenim ukućanima, skupljaju njihove stvari i ne mogu da postignu da ih operu i opeglaju koliko oni znaju da se usvinje, ma prava sitnica. 

Onda, borbena obuka. Postoji jedna zabluda da žene ne omogu da savladaju borbenu obuku. To je muška zabluda nastala pod uticajem gledanja akcionih filmova tipa "Rambo" jer svaka osoba u uniformi pora da bude specijalac. Međutim, većina tih muških ili nije služila vojsku ili je služila u domu zdravlja ili u nekoj ustanovi zbog prigovora savesti, a oni koji su stvarno služili...
...najčešće brdska pešadija, gde vojni obveznik mora bude jak ko magarac jer ima mnogo opreme za poneti i pri to nije poželjno da poseduje inteligenciju. Za pešadiju se inače kaže da je najgluplji rod vojske.

Postoje mnoge dužnosti koje jedna žena može da izvršava jednako dobro kao muškarac, možda čak i bolje. Neću da ih nabrajam ima ih mnogo, a molim muške da se obaveste šta jedna žena sve može da radi u vojsci pre nego što komentarišu služenje vojnog roka umišljajući da su bogovi humora.
Na kraju, verujem da se svi pitaju, zašto sam post na blogu počeo receptom? Odmah da kažem da nisam zbog toga da bih nekoj ženi pokazao kako ja spremam sataraš, one to znaju bolje od mene. Plašim se, koliko imamo ludog ministra odbrane, da će stvarno da se uvede služenje vojske za žene do 50 godina, da se on neće zaustaviti samo na tome da moraju da završe pomenute kurseve. Zato eto, njihovi muževi, ako žele da spreme nešto, imaju recept za jedno jednostavno jelo, sa sve slikama kako se sprema koje sam specijalno uradio za njih dok sam spremao sataraš. Da sam koji slučajem napisao samo recept, teško da bi na osnovu toga bilo šta da urade.
Na kraju da kažem nešto čuveno što svako ko je služio vojsku, zna.

PRIJATNO SEPTEMBAR!

Ženama odlazak u vojsku, muževima polazak dece u školu, spremanje zimnice i svega ostalog što pre toga nisu radili. Naravno, ne zaboravite da spakujete u zamrzivač sastojke za sataraš. 




недеља, 13. новембар 2016.

Ne ostajte ovdje. Posvećeno mladim ljudima.


Ne ostajte ovdje

Ne ostajte ovdje!  Sunce tuđeg neba
bolje će vas grijat’ no što ovo grije.
Grki su ovdje zalogaju hljeba
Što za nas je hrana za njih su pomije.

Od zemlje... Recimo Kanade, ko će
naći bolju? A maćeha vaša,
zemlja vam ova. Bacite pogled
po vašem trudu, učenju i znoju,
čekaju vas samo neplaćena
grobna mesta vaših pradjedova.

Ovde vas svako proziva, spletkari i broji
A tamo niko poznati vas neće.
Bolji su njihovi političari i kad su goli,
nego ovo naše polupismeno smeće.

Ne ostajte ovdje!  Sunce tuđeg neba
bolje će vas grijat’ no što ovo grije.
Grki su ovdje zalogaji hleba,
u tuđini ne tugujte za otadžbinom
spremajte pasulj, sarmu i bobove piKtije.

субота, 1. октобар 2016.

Kako ja zamišljam brak


 Mojoj ženi,

Ovaj post nije preporučljiv za čitanje mlađima od 21. godine. Ako neko čije su godine ispod pomenute cifre želi da čita, neka pokaže roditeljima prvo, da vide i odrede da li je podesan za njihovo dete.
Najbolje majka da prvo iščita, jer kod nas su žene mnogo pismenije i razumnije od muškaraca. Ovaj post na blogu biće objavljivan samo na tviteru.


 Dolazi jesen. Lišće, samo što požutelo nije. Sedimo pozadi u dvorištu. Ona peče papriku, ja pijem kafu i gledam je zaljubljeno istim pogledom kako kada sam je prvi put ugledao...
U dvorištu, deca.
-Ne sine da gađaš komšiju sekirčetom, treba mama da cepka drva, da ispeče papriku. Pusti kera na njega... Tako, taman ker da se izduva malo.
Zadovoljan, srknem malo kafe... Pogledam, ono ćerka udara momka bejzbol palicom.
-Ne bejzbol palicom! Šta stalno ponavljamo od malena? Dečaci, bejzbol palica, devojčice oklagija...
... može i tom cevkom od ¾ cola, al’ pazi da je ne iskriviš, treba tati.
... ne porukama, sutra nam stiže ugalj, neće moći da gura kolica! Tako sine tatin, u glavu, što manje da razmišlja, a da te što više sluša...
... pazi da mu ne polomiš ključnu kost slučajno, treba posle da prepakuje džakove sa cementom.
Pogledam u ženu i zahvalim se bogu što nam škola nije vaspitala decu. Ni država, nego mi sami. Bez pomoći literature. Po starinski. U nacionalnom duhu.
Naravno, ovo sam se šalio, što verujem svi koji čitaju, vide. U nastavku već...

... zagrlila me i počela da ljubi po vratu.  Na njenoj koži osetio sam miris tek ispečenih paprika i parfema... Trussardi (ostale neke zalihe parfema od ranije). To me toliko napalilo da sam je odmah uhvatio za guzove, digao na kuhinjski astal i razvalio po seljački, što se kaže. Ujutru, ustala je i otišla do pijace. Donela je pet džakčeta paprike.
-Šta će ti tolika paprika? Upitah.
-Pa, svaki dan da ispečem po jedno džakče; utorak, sreda, četvrtak, petak, subota.
U nedelju malo da odmorimo. Mislim, nedelja...
-Kako ti kažeš, mačko moja.
Zagrlio sam je, pomazio malo po leđima i nežno poljubio njen slatki obraščić da ga ne izgrebem brkovima.
Naravno, sada bi bogovi humora rekli:
„Cure vole kada brkovi žare“
Da. Vole. Ne po obrazima. Ni usnama. Ni tu...
Niže, još niže...
E. Tooooooo !!!!
Pa još pospeš susam. Ribica sa susamom...
Mmmmmm...
Neki muškarci vole ribice sa susamom one iz kesice što se kupuju po prodavnicama, neki susam na kiflicama koje je ispekla njihova žena.
 Ja ću da volim njenu ribicu sa susamom.
Za kiflice, teško da če da ostane susam.
Mmmmmmm...
Ribica sa susamom koje skupljam jezikom...
Brkovi žare dodatno na mestu gde treba...
...ono što sebi nisam verovao je da ću sresti osobu koju želim za ceo život. Iskreno, prepao sam se skroz. Vremenom, taj strah me prošao, ali ono što nikako ne može da me prođe je činjenica da sam ko šta samo napaljen na nju. Da me druge žene ne interesuju uopšte, već samo ona. Zvuči neverovatno, zar ne?
Kada sam recimo nervozan, samo zamislim kako mesim njene dude i čas se smirim. Jedva čekam da budemo u braku i da kad sam ja nešto nadrndan, ona kaže:
Ajd’ dođi da mesiš malo...
Al’ ljubi prvo.
Sedenem na stolicu, ona me opkorači, sedne u moje krilo i navuče mi glavu među njene dude. Ja ih ljubim i mazim joj butine u isto vreme. Stiskam guzove njenog prelepog dupenceta. Tepam joj da je moja nevaljala devojčica.
Nemate pojma kako je teško pisati ovo...
Kako počnem, Nestaško pošandrca.
Zato sam odlučio da svake subote dopunim ovaj post. Ako budem napisao odjednom, Nestaško ima da rikne zbog velikog broja ponavljanja nečega da se smiri, u nizu jedno za drugo.
Bez pauze.
Jedva čekam sledeću subotu.


Prva dopuna posta:
Pokazuje mi kako se mazila dok smo bili razdvojeni. Srednjim prstom lagano prelazi preko ribice, po sredini, jedva je dodirujući... Zaustavlja prst u gornjem delu ribice i krućnim pokretima dejstvuje po onoj tački što svaka žena ima, al neke ne znaju da je imaju. Ne mogu se setim kako se zove ta tačka.  Označićemo je sa veliko „X“ Ponovo, prelazi preko ribice srednjim prstom, sada za nijansu brže. Zamišlja kako je vrh njenog prsta Nestaškov senzualni vrh. Opet se zadrzava na tački X ...  Zatim gura prst u ribicu do kraja, spušatjući ga priljubljenog uz gornji deo ribice... Čuje se prigušeno „Ahhhhh“
Zatim više puta gura prst u ribicu do pola i vadi...  Gura ga do kraja i zadržava par trenutaka u ribici... Nekoliko puta.
Odoh sad da napravim pauzu u pisanju...  

... malo dužu.

Nastavak statusa subotom u ponoć
Subota 18 mart 2017.

Ulazim na vrata. U ruci nosim kesu. Pita me:
-Šta ti je u kesi?
Kažem joj:
Videćeš uskoro. Odoh ja u sobu, a ti dođi. Ponesi one čizme što idu preko kolena.
Ulazi u sobu.
--Skini se i navuci čizme.
Skida se i gleda čas u Nestaška, čas u kaubojski šešir pored kreveta. Zna odmah da još dok sam kupovao šešir, Nestaško se ukrutio kao kamen i nije za dlaku popustio u tvrdoći.
Svlaći se, navlači čizme i dolazi u krvet. Obaram je odmah na leđa, stavljam noge na ramena i glavom se zarivam se među njenim butinama. Hvata me rukama za kosu.
Fala bogu pa imam jaku, čvrstu kosu. Da nemam, za ovo tek šest meseci braka bio bi već ćelav.
Skidam njene noge sa ramena i kažem joj:
-Stavi koubojski šešir i dođi jahačice moja!
Stavlja šešir i penje se na mene. Ruke su joj na mojim grudima, dok Ribicu prvo trlja od Nestaška.  Stavlja ga u sebe i jaše me prvo malo kasom, a onda galopom...
Pred kraj galopa privija se uz mene i silovito prati moje pokrete dok joj brzo i jako guram Nestaška u Ribicu...
Kad je osetila moje seme da  prodire u njenu Ribicu, trznula se zajedno  samnom  još par puta snažno...
Ostala je tako par minuta, jer voli da joj Nestaško bude još malo u Ribici. Voli taj njegov gejzir na kraju, da moje seme ostane što duže u njoj...

Tako,kada neka žena kaže svom mužu da je konj, to je zato što je naljutio, dok moja žena kada mi kaže „konju moj“ razvuče osmeh od uva do uva. 

A sad Nestaško, smiri se da te ne zaledim. 

понедељак, 21. септембар 2015.

Ljubavni putopis mojega kraja i proročanstvo



                Ljubavni putopis mojega kraja


Nedaleko od mesta na kome pišem, na deset kilometra od ove stolice na kojoj sedim, nalazi se manastir Ravanica. Odmah tu, pored manastira nalazi se selo Senje. Ono je poznato po tome da je dalo veliki broj lekara, specijalista za korupciju. Što ti ljudi, rasli kraj manastirskih kapija, znaju da oderu kožu pacijentu, niko ne zna. Pogotovu ako je pacijent po nacionalnosti gastajbajter.
Nemate pojma koliku oni ljubav gaje prema evru, a vole i švajcarske franke...
Selo Senje je inače dalo veliki broj lepih, debeljuškastih žena. Za njih imaju čak i lokalni naziv, koji opisuje njihove čari: Punše devojke.
Naime, debela-deblja-najdeblja. Sinonim za debela je puna, pa sledi puna-punija-najpunija, ali se u Senju kaže puna-punša-najpunša.  Za mršavu devojku se kaže: Takša devojka. Od tanka-tanja-najtanja, odnosno: Tanka-takša-najtakšastija.
Inače, pismo koje se u tom selu koristi je mešano stroslovenski sa ovim novokomponovanim srBskim sa očajnim rukopisom jer sve doktori neki.
Manastir Ravanica je, kao što znamo, zadužbina svetog Cara Lazara. U njemu su položene njegove mošti. To su vam isto što i posmrtni ostatci.

Car Lazar je imao svoju ljubav, caricu Milicu. U spomen njihove velike ljubavi, na mestu gde su se prvi put sreli i zaljubili,  nikao je manastir Ljubostinja. Da ga Milica svojom ljubavlju podiže i ukrašava kao svoju zadužbinu.
Inspirisan svetim Carom Lazarom, svaki Srbin treba da ima svoje Ljubostinje; to treba da bude kuća, koja će da bude i dom njegovoj porodici.
Pošto sam ja rešio da jednog dana imam ženu, počeo sam da dovodim kuću i okučnicu u red. Da u tom našem Ljubostinju, svojoj ženi tepam:

Mila moja, Milice moja...
Da bude carica moja.
Da to naše Ljubostinje podiže i ukrašava...

Usisava, briše, riba čisti i polira. Kreči u koju boju ’oće, šmirgla kitoše, pa opet šmirgla stolariju, da je ofarba dve, a može i tri ruke, da buši rupe za tipli (kupio sam joj novu bušilicu) ako treba da se nešto obesi il’ prikači na zid, menja sijalice kad crknu, blenduje ili ablenduje ( koristi blender ili ne koristi), sprema obroke i dezerte, namešta krevete i menja posteljinu, skuplja razbacane stvari za mnom, da joj uspe svaki put da opere moje bele čarape, stavlja kupus u kacu i turšiju, da me posluži sa rasol kad mi treba infuzija jer sam prepio domaću rakiju, da brojno stanje čokanjčića i čašica za rakiju bude uvek isto, da na proleće isprazni višak kiselog kupusa iz bureta u šaht na ulici ispred kuće, da kad se okrene da uđe na kapiju sa praznim buretom iznervira je ograda, pa je čas prođe čeličnom četkom i ofarba; zaštitna, osnovna, završna, da kapiju našteluje da se zatvara lepo brusilicom (kupio sam joj novu brusilicu)...
Da sa lakoćom sve pegla; zavese, posteljinu stvari, veš moje košulje koje nisam opeglao od kako sam ih kupio, da pegla paprike za zimnicu i da jedemo svake zime te peglane paprike...
Da ne zaboravim i odmah napišem je da neću dozvoliti da moja buduća žena ide na pijacu i vraća se sa iste tegleći ono što je pazarila. Ne! Video sam kod Kineza zgodnu torbu sa točkićima, pa će da je dobije na poklon sa mašnicom. Naravno, dobiće i lepu ekološku torbu. To vam je ona torba što se nekad zvala ceger, a sad mora se usaglasimo sa Evropom, pa je dobila moderan naziv.
Ono oko čega sam se lomio najviše je da li da je puštam na krov da se penje kad treba neki crep da se zameni. Na kraju, setih se da možda jednog dana kupimo motor sa prikolicom , pa će Milica moja, da bude balansero u krivinama. Zato, slobodno će moći da se penje na krov i tako vežba balansiranje. Ako oseti centar težišta svojega tela, lako će posle centar težišta motora. Naravno, oluke će da čisti sa aluminijumskih merdevina, ne sa krova. Merdevine lake, čas se premeste i oluci za kratko vreme čisti „kao pucke“.
Okućnicu, odnosno dvorište, moći će da sredi kako želi. Da od njega napravi prelepi pejzaž. Za to ću da joj kupim najbolji mogući alat. Da kada neka žena prolazi trotoarom ispred kuće i vidi je kako sređuje dvorište, kaže:
-Jao što vam je dobra ta motika!
Ona njoj odgovori:
-Jeste, kupio mi muž za godišnjicu braka!
Da bude ponosna na mene kao Milica na Lazara.
Zato bih voleo da pored opštine, ja i buduća gospođa Plavšić se venčamo u Manastiru Ravanica. To što nije naša parohija, nema veze 50 evra rešava problem.
Imam i neke podatke za jednog Vladiku.
Zato, mila moja, Milice moja, jedva čekam da budemo zajedno, podižemo i negujemo naše Ljubostinje. Uzgred ide hladno vreme i da nosiš čarapice. Ako kojim slučajem saznam da ne nosiš, dobićeš po guzi jer si neposlušna devojčica.
Ljubim te međ’ dude. Dušu tvoju ljubim.
Mila moja... Milice moja.


Na kraju hteo bih da dam jedno proročanstvo koje se tiče zemlje u kojoj živimo.

Plavšino pročanstvo:
 Prorićem da će četvrta žena našega premijera biti muško. Stranac. Švaba. Ako se sećate, kada mu je buduća četvrta žena dolazila prvi put u Srbiju, vodio je kod oca na ručak. Da roditelji upoznaju buduću snajku. To je ta osoba.
Peta žena našega premijera biće žensko. Tačnije ženka. Rasna, umatičena.
Za svadbu dobiće od ministarstva poljoprivrede subvencije.

Na kraju da kažem:
Blago vama sa vašim problemima. Moj najveći problem je izjavim  nešto u zajebanciji, a to se onda stvarno desi.
Odoh da odremam. Sinonim za dremanje je tihovanje.

Svi u kući moraju da budu tihi kada gazda spava. 

уторак, 25. август 2015.

JEBALI TE UDŽBENICI



Vučiću. Ti si definitivno bolestan. Mnogo si bolestan.

Osnovno obrazovanje je obavezno, samim time država MORA da obezbedi bar neku olakšicu za roditelje. Pošto si sad veliki evropejac, vreme je da te mi što znamo kako se u tim evropskim zemljama živi objasnimo.  Deca imaju besplatne udžbenike. U mnogim zemljama i besplatan obrok u školi. Ako neko dete ošteti udžbenik koji treba da vrati školi, roditelj plati što ga nije naučio da čuva stvari.  

U tim evropskim zemljama, zakon je isti za sve. Prijemni ispit za srednje škole, fakultete ili neke posebne, specifične škole, je isti za sve. Ako neki od roditelja misli da njegovo debelo dete može da igra balet, mora da ga upiše u privatnu školu i poprilično plati: ne u državnu i tako zauzme mesto talentovanom detetu. Kod nas Vučiću u muzičkim školama imaš veliki broj dece  bez sluha za muziku, a tamo nema. To je zato što baš vi što se bavite politikom umislite da vaše dete treba da svira klavir recimo i ne daj bože da ne bude upisano.

A ko si ti uopšte Vučiću?

Ima otac dva sina;  za starijeg odredio da bude košarkaš, a za mlađeg političar. Kad stariji nije mogao da igra više košarku, postao biznismen.
Znaš Vučiću te fore sa ukradenom ličnom kartom su fore iz devedesetih. Kod mene u gradu su tih godina to radili jedva pismeni prevaranti, među kojima su mnogi bili dileri deviza na parkingu. Podmažu tamo gde treba ili ih štiti moćni JUL -ovac, SPS-ovac ili tvoj radikal. Na kraju, nikom ništa.
Ima tu i jedna druga fora iz devedesetih: Trguje se akciznom robom, firma se otvori u nekom lokalčetu, onda u toj firmi preko noći izbije požar i sva dokumentacija izgori da se prikriju tragovi (El’ to beše u Kragujevcu nešto skoro gorelo?) Konstatuje se da je požar izbio zbog neispravnih instalacija. Nikom ništa, sve u redu.

Eto kakav je tvoj brat biznismen, pa i to ne zna da radi kako treba. Ispod nivoa je običnog dilera na parkingu i priglupog ćelavca iz vremena dok si ti bio ministar u vladi Mirka Marijanovica.
Sad je dobio kako vidim stalni radni odnos i po zanimanju je Vučićev brat.

A ti Vučiću, šta si u životu radio konkretno? U stvari izvini, prodavao si hardver u mesarskoj radnji u Londonu. Sem toga jesi li radio nešto stvarno opipljivo?

Vidiš Vučiću, ti i tvoj bata ste ceo život lepo ušuškani. Šta ti znaš o realnom životu? El’ ti Ksenija stavljala kupus u kacu i pržila ajvar kao biste uštedeli i pregurali zimu? El’ znaš ti šta su peglane paprike? El’ si naložio ikad Smederavac da se tu kuva i uštedi struja i ujedno ugreje prostorija? Šta ti znaš o jeseni kada dođe spremanje zimnice, kupovina ogreva, kupovina knjiga za decu i kupovina garderobe jer je omalela? Šta ti znaš kako je posleti dete da studira, plaćati stan, školarinu, troškove, svaki ispit zasebno i pri tom brinuti da li će da ima da jede i kupiti mu garderobu, pogotovo ako je žensko dete?

Da li ti znaš da mnogi roditelji nemaju uvek para da daju detetu za užinu?

Nemaš ti pojma Vučiću, pa si ljut na roditelje koji su poslali decu na more, pa im ne daš besplatne knjige.

Sem tvog deteta, da li znaš čija deca još idu na more?

Prvo, na more obavezno idu svake godine deca političara. Ako su im tate ili mame na vlasti, egzotična mesta, a ako nisu malo manje egzotična mesta. Idu deca državnih službenika sa lepim platama koji su poslove dobili preko stranke. Broj takvih službenika uvećaj za više od 54 hiljade koje ste ti i tvoji zaposlili od kad ste na vlasti. Oni u suštini i imaju besplatne udženike; pozicija im je takva da uvek mogu da se za to ogrebu. Idu deca raznih privatnika, biznismena, a jedan deo njih je zaradio milione poslujući sa državom na nameštenim tenderima ili duguje milione za porez.

Naravno, kod nas postoji veliki broj poštenih ljudi, koji pošteno rade i koji svojim radom izdražavaju tebe i ostale trutove iz državnog aparata. E, oni za tebe ne valjaju, jer pošten samo onaj za koga ti kažeš da je pošten. Ti određuješ ko je kakav i to mora da se prihvati kao apsolutna istina. Kao da si nastao ukrštanjem Hermana Geringa i Adolfa Hitlera, a vaspitač u vrtiću ti bio Adolf Ajhman. Najebaše ljudi čija istina se ne poklapa sa tvojom vizijom istine.

Postoji jedan veliki broj ljudi koji šalju decu na more ili idu porodično koji obezbede pare tako što se debelo „naguze“. Odvoje od usta tokom godine, plaćaju na rate, snalaze se na svakave načine. A znaš zašto Vučiću? Za takve ljude, poražavajuća je činjenica da njihova deca odrastu, a more nikada videli nisu. I sad si ti, magarče jedan, ljut na njih?

Eto, ja ću da ti kažem kako da nađeš pare za besplatne udžbenike.

1. Naplati bar deo poreza onima koji duguju milione. Kad smo kod toga, gde njihova deca letuju?

2. Ovi oko tebe, a ima ih poprilično, mesečno uzimju fine pare. Možeš recimo reprezentaciju direktora Kolubare da preusmeriš na udženike. To ti je 2 miliona dinara mesečno, pa pomnoži sa 12. Onda imaš ovog Kneževiča sa „platicom“ od 1. 079 929 dinara. Uzmi mu milion, pa puta 12 meseci. Ostaće mu skoro 80 000 dinara dupla potrošačka korpa. A ima i onih 150 000 evra nađenih u sefu kad su ga uhapsili, koji su mu vraćeni. Svi su zaboravili te pare, a vidiš, ja nisam. Pa neka „krca“ te pare, ako mu 80 000 nije dovoljno. Spisak je dug Vučiću, predugačak... 



Evo, sad mi pade na pamet da možeš da uzmeš i onih Vulinovih  1,8 miliona evra koje je hteo da dodeli porodično stranačkim nevladinim organizacijama, pa su ga u’vatili. Za te pare ukoriči knjige i ima duplo duže traju, a samim tim, sledeće godine ih ne mora kupuješ.  

Može tu još jedna stvar da se uradi... EPS hoće da potroši 40 miliona dinara na novi logo i reklamnu kampanju. Te pare mogu da se preusmere na kupovinu tablet računara za srednjoškolce. Da deca u nekim školama u nerazvijenim delovima Srbije, dobiju tablete. Samim tim ne mora kupuju knjige, sva nastava preko računara. Izračunaj koliko je to u komadima,  pa vidi koja je to ušteda.
To je zato što će ta deca da čuvaju te tablete, pa može više generacija da ih koristi. Između ostalog služiće im ii za tviter, što znači da hardver (koji si ti nekada prodavao u Londonu) ima da bude uglancan i neizgreban i softver (u koji se ti ne razumeš) nikada neće da baguje. Naravno, deca će se truditi da im baterija pre nego što pođu iz škole kući bude level 100% jer si većini roditelja isključio struju zakucavši ih povećanjem od 12 % i  taksom od 500 dinara. Šta ćeš, ne može svakom otac da bude Bugarin, biznismen lepše nazvan „strani investitor“, pa da duguje milione evra EPS-u.
Na kraju, tako tvoj Toma može da menšuje sa omladinom Srbije sa fiksnog telefona i iz prve sazna šta mladi ljudi misle i žele. Da pozove vlasnika kompanije i u razgovoru zatraži popust od bar 10% za interakcije.
Uzgred, džabe si stručnu spremu direktora EPS-a proglasio službenom tajnom. Svi znaju da je završio za opančara i da ga majstor stalno bio „zavrat“ koliko je glup. 

Dolazi jesen Vučiću. Ono što ti ne znaš, veliki broj ljudi je u očaju jer nemaju para za ogrev... Ne znaju kako će da izađu na kraj sa računima, a ti se ljutiš najviše što u ovoj zemlji takvi postoje. Prosto ti smetaju, jer da nije onih, pa država koju ti vodiš bi bila savršena.
Nekada u ovoj zemlji, kada dođe jesen, bude jako lepo... Porodično, sprema zimnica, vrše se pripreme za zimu i dešava se nešto najlepše; veliki broj mladića se oženi i devojaka uda. Po tradiciji, to se radi u jesen.

Danas u ovoj zemlji veliki broj ljudi dočekuje jesen u strahu kako će da pregura zimu i preživi. Nikad neka jesen nije bila gora, a sledeća biće još teža.

Vidiš Vučiću, pošto ti planiraš da tvoja vlast traje kao hiljadugodišnji Rajh, što znači da ovaj narod očekuje jedan užasan period u budućnosti, ja ću tebe da zajebem. Ima se u neku buduću jesen oženim. Pa ne možeš samo da imaš para, pa da se ženiš više puta, a ostali građani Srbije ni jednom, jer nemaju para za osnovnu egzistenciju kako bi osnovali porodicu.

Ako budem imao decu, molim te ne brini Vučiću, da li ću moći da im priuštim more. Ma koliko ti zakucao ovu zemlju ekonomski, ma koliko se bedno živelo sa tobom na čelu vlade, ta deca kako se rode, automatski će imati tetku u Švajcarskoj.

Zato Vučiću, jebali te udžbenici. 


петак, 14. август 2015.

DA LI DEVOJKA TREBA DA IDE U KAFANU?

  

Savremeno doba. Čovek odavno zakoračio u svemir, era brzog razvoja komunikacija, bogati su još bogatiji, a siromašne boli uvo za internet jer ionako nemaju šta da jedu i gladuju, a kamoli struju. Zbog svega toga, ovde se nameće jedno važno, čak nacionalno pitanje:

              DA LI DEVOJKA TREBA DA IDE U KAFANU?

U današnje vreme, kada čovek unaveliko planira put na Mars, devojke ne bi trebalo da po kafanama vise. (Verujem da je sad neki muški, čitajući predhodnu rečenicu dodao: „Da joj se ne vide sise“) Današnje kafane nisu kao kafane nekada. Uopšte nisu.
Zbog muškaraca.
Nekada u kafane su izlazili Boemi. Svi znamo, a evo da napišem za one koji ne znaju, Boemi su vam alkoholičari sa fakulteskom diplomom.  Pored diplome, neki od njih  kasnije odbrane magistarski, pa zatim doktorski rad. Fakultetske diplome su im prave, kao i kasniji naučni radovi.
Danas, oni koji sebe predstavljaju Boemima u tim novokomponovanim kafanama uglavnom imaju falsifikovane, kupljene ili diplome sa nekih privatnih univerziteta naziva da polomiš jezik. Ako to nemaju, onda je državni fakultet na kome su polagali i uspešno položili po deset ispita  na dan.
Kafana ne trpi takve lažne naučne radnike i navodne smoproklamovane intelektualce. Kafana nije državna služba ili Javno preduzeće, pa da u njoj slobodno hode i osećaju se kao kod kuće. Kafana nije prostor u kojem Vlada Srbije održava sednice.
Kafana je institucija.
Znači, devojke, ovi današnji Boemi, to su vam prevaranti obični.
Međutim, ako neka devojka i pored ovoga što sam napisao smatra da i dalje treba da deo cveta mladosti provede u ovim kafanama, onda mora da ispuni sledeće uslove.
-Treba da uvek bude dama. Pre nego što sedne za astal, treba da insistrira da kelner rašćisti lom od predhodnih gostiju. Ne seda ako pepeljara nije aluminijumska, ispražnjena i stavljena čista. Ako je stolnjak prljav odma’ traži da se zameni.
-Astal mora da ispuni sledeće uslove:
a) Da ima dva čaršava: donji kariran, a gorniji beo.
b) Da ima vazna sa taze cvećem.
c) Da ima činija u kojoj se nalaze kuvana jaja. Pri čemu, odmah da načuka jedno, oljušti do pola i ako sumnjivo miriše, da lično gazdu kafane natera da obari nova i donese. So za jaja ne sme da bude na nekoj rasparnoj tacni od šoljice za kafu, nego u propisnom slaniku, nikako plastičnom.
-Treba da testira goste za susednim stolovima da li su gospoda. Najsigurniji način je da se isprovociraju tako što im pljune u punu pepeljaru. Devojka se usekne, pljune sa svog stola i dobaci šlajmaru do susednog iz prve pogađajući pepeljaru. Naravno, prava devojka koja je za kafanu, zna da je to fluid koji se izbacuje balističkom putanjom i bez problema pogađa cilj.
Ovde se naravno nameće pitanje zašto baš u pepeljaru? Pa znate, ako muškarcu u alkoholisanom stanju pljunete u čašu sa pivom, on to neće da primeti. Ako primeti, popiće pivo na eks i reći: „Taman ko’ da smo se poljubili“
Šljajmara u završnom delu balističke putanje tresne tako u pepeljaru da se pepeo rasprši i direktno ode u oči. E, to je provokacija!
Tada mogu da se dese dve stvari:
-Da gosti za susednim stolom protrljaju samo oči od pepela, pogledaju u njenom pravcu i osmehnu se... To su gospoda.
-Da gosti za susednim stolom skoče i zapodenu tuču. Prava kafanska dama ne beži iz tuče i aktivno učestvuje u istoj. Naravno kada lupa stolicu protivniku o leđa, to radi elegantno, sa stilom, lepim zamahom, zato što će pola gostiju da snima tuču, snimak ima da osvane na youtube, pa da izgleda lepo.
Naravno, ako devojka živi u nekom većem gradu, jako je bitan kraj u kom je kafana jer on dodaje ekskluzivu. Recimo ako je to naša prestonica Beograd, onda kafana treba da bude u krugu autobusa 310.  Zadnje stanice kada se ide iz grada. Može i sa Kornjarnika, a to je onda u krugu peške. Najpraktičnije je autoputem E-75 pravac ka Nišu. Tako se najbrže stigne. Da pojasnimo za one koji ne poznaju baš prestonicu dobro, to je rastojanje otprilike naplatna rampa Jagodina-naplatna rampa Pojate kad idete za Kruševac pa se tamo isključite. Eto vidite, čas se stigne kada živite u Beogradu. Ako devojka živi u krugu gorepomenutog autobusa, onda ona ima sve predispozicije da bude kafanska dama jer jer već obitava u kraju koji je ekskluziva.  
Lično ja nisam imao posla mnogo sa ovim devojkama što izlaze u te novokomponovane kafane poslednje generacije. Upoznao sam samo par njih i ono što sam uočio je da su veoma načitane i potkovane podacima iz časopisa koji se zovu tabloidi. Neverovatno koliko im informacija stane u mozak. Lično, ne bih mogao sa takvom nekom devojkom da budem u vezi jer šta ako se iznervira i počne da zamanjuje stolicom na mene jer joj to navika iz kafane? Morao bih da je ko šta eskiviram, ko’ da smišljam koreografiju za filmove Džeki Čena, bar sat vremena dok se ne umori, spusti stolicu i sedne na nju. Nije ljubav, nit’ je strast poslednja scena iz filma: „U zmajevom gnezdu“ od pokojnog Brus Lija.
Zato sam ja još prošle godine čvrsto odlučio da jednog dana kada budem imao ženu, ona zna džiudžicu, najviši tečaj, kako bi me branila od nasrtaja kafanskih dama. Da budem siguran i bezbedan.


Sada da napišem nešto što nije baš za napisati na društvenoj mreži, zbog dece, a ima na njima i ovih domaćih Puritanaca.

Uzmi jedno lizalo, ono loptasto i sladoled na drvce. Počni polako da sišeš lopticu od lizala, rastapajući ga i vrhom jezika...
... onda sladoled na drvce rastopi mu malo vrh usnama i grickaj ga...
... tako, niti jako niti previše nežno. Zatim ga stavljaj u usta do pola pritiskajući usnama snažno. Dvadesetak puta...
... onda donji ćoškovi sladoleda, pošto počinju da se tope, celom površinom jezika, od korena jezika ka vrhu, laganim pokretom...
...zatim se vrati na predodnu radnju.
Vežbaj kada god imaš priliku za to, a i učila su dobra.
...napisao bih ti još nešto, ali ne mogu da stignem znaš da sam ozbiljan čovek i imam obaveze. Sad ću malo da vidim šta ima na društvenim mrežama, fejzbuku i tvinteru. Posle toga ću da odem malo da se ljuljam na ljuljašku...
Zatim tuširanje, pa uobičajene dve Džedajske vežbe pred spavajnje. Prva, vađenje bombone vrhom jezika iz šoljice za kafu, tačnije iz fildžana koji sam maznuo još sredinom osamdesetih iz jedne kafane dok sam bio u školi za Džedaje. Pet serija po pet minuta. Drugu ne smem da napišem, jer pročitaće neki lažni Boem ili običan muškarac, vežbaće pogrešno pa će posle da mu zvone uši. Naime, pokušaće dok bude sa svojom voljenom da primeni pogrešno vežbano, ona će da dobije grč, naglo skupi noge i opali ga snažno butinama po ušima.
Danima ima da mu zvone uši.
Toliko, a sad odoh na ljuljašku.  Ljubim te:* 

четвртак, 6. август 2015.

Ako me nema

Ako me nema


Mrtav sam već dugo.
Cipele moje
nikad očišćene
uglancajte prvo
da sjaje u mraku
dok putevima tamnim
beskrajnim hodam.


Ako me nema
sigurno
mrtav sam već dugo.
One drangulije
što moje bejahu blago
ne dajte prosjacima
u njima neće biti hleba.


Dajte im onim
izgubljenim dušama
što čitav život
zbog sujete njihove
ne znaju
hodati kako treba.



Ako me nema
Živ sam i živeću još dugo

Samo u vašim srcima
iskreno nisam ni bio.